Prirodni plin – ukapljeni plin

Ukapljeni prirodni plin (liquefied natural gas – LNG) je prirodni plin pod velikim pritiskom i rashlađen na vrlo niske temperature tako da poprima tekuće agregatno stanje.

Kada se prirodni plin rashladi na minus 161 stupanj celzija postaje bistra tekućina bez boje, okusa i mirisa. Budući da LNG zauzima samo 1/600 dio volumena prirodnog plina u plinovitom stanju, to stanje je pogodno za transport u tankerima po cijelom svijetu. Terminal za ukapljeni plin je postrojenje za punjenje odnosno pražnjenje tankera koji prevoze taj energent. Tankeri za prijevoz LNG-a mogu biti dugi i preko 300 metara, a minimalna dubina vode mora biti više od 12 metara kad su potpuno puni. Također ti tankeri moraju imati dvostruku oplatu i specijalno su dizajnirani da podnose niske temperature LNG-a.

Nakon primanja u terminalu LNG se obično prebacuje u izolirane spremnike konstruirane specijalno za spremanje LNG-a. Ti spremnici moraju održavati nisku temperaturu tekućine i moraju minimizirati količinu isparenog plina. Ovo isparivanje je obavezno jer bi u protivnom tlak i temperatura u spremniku rasli. Temperatura unutar spremnika će ostati nepromijenjena ako se pritisak regulira ispuštanjem plinske pare. Ispušteni plin se može skupljati i koristiti kao gorivo u pogonu za pretovar i spremanje LNG-a. Tankeri koji prevoze LNG mogu taj ispušteni plin koristiti kao gorivo. Iako spremnici plina mogu biti i na površini, najčešće se koriste podzemni spremnici koji moraju zadovoljavati dvije osnovne karakteristike: moraju čuvati LNG za buduću upotrebu i moraju imati dobar sustav otpreme plina (ventili, kompresori…).

Prirodni plin se često sprema u obliku LNG-a i u udaljenim postrojenjima, a ne samo na terminalima.

Prije eksploatacije energije iz LNG-a potrebno ga je zagrijati tako da postane upotrebljiv za kuhanje, grijanje te proizvodnju električne energije. Na slici desno prikazan je pogon za pretvorbu LNG-a natrag u plinovito stanje.

Najveći izvoznici ukapljenog prirodnog plina su zemlje koje naravno imaju najveće rezerve tog plina. To su Alžir, Australija, Indonezija, Libija, Malezija, Nigerija, Oman i Katar. U svijetu trenutno postoji 40 LNG terminala namijenjenih primanju plina. Trenutno LNG uvoze Japan, Južna Koreja, Sjedinjene Američke Države i nekoliko Europskih država. Europske države koje imaju terminale za ukapljeni plin su Portugal, Španjolska, Francuska, Belgija, Italija, Grčka, a jedan terminal je izgrađen i u europskom dijelu Turske.

SIGURNOST

Rizici prilikom baratanja LNG-om potječu od tri njegove karakteristike: raspršenje, zapaljivost i proizvodi izuzetno niske temperature. Izuzetno hladan LNG može nanijeti direktne posljedice i prouzročiti ozljede odnosno štete. Oblak pare koji nastaje prilikom prolijevanja može nošen vjetrom dospjeti u naseljena područja, a ako je koncentracija plina u toj pari između pet i 15% onda je ta para vrlo lako zapaljiva. Vatra nastala na taj način daje izuzetno visoke temperature. Povoljna strana isparivanja LNG-a je to da se grije i da se para diže u zrak (stvorena plinska para je lakša od zraka).

LNG sam po sebi nije zapaljiv i izjave u smislu „LNG tankeri su ploveće bombe“ nisu točne, jer budući da LNG nije zapaljivi ne može niti eksplodirati. Dokaz za to su mnogi incidenti koji su se dogodili (znatna istjecanja LNG-a, oštećenja nastala vremenskim neprilikama, sudari na moru), a da još nikad nije eksplodirao tanker s cijelim svojim sadržajem.

U svrhu unapređenja poimanja sigurnosti LNG-a napravljeno je puno modeliranja mogućih katastrofa. Npr. modelirano je katastrofalno izlijevanje iz jednog spremnika tankera koji sadrži 25.000 kubnih metara LNG-a. Vrijeme do potpunog izgorijevanja prema rezultatima modeliranja iznosilo je 37 minuta u slučaju da je rupa u spremniku velika pet metara, a 64 minute ukoliko je rupa velika jedan metar. U slučaju rupe od jednog metra i vjetra koji puše brzinom 1,5 m/s donja granica gorivosti bila bi udaljena četiri kilometra od spremnika, a u slučaju vjetra od 5 m/s ta granica bi bila udaljena oko jednog kilometra. Donja granica gorivosti je koncentracija plina od pet posto (plin gori samo kad je u koncentracijama između pet i 15%). Veća brzina vjetra omogućava brže miješanje okolnog zraka i plina, pa je zbog toga donja granica gorivosti bliže izvoru, iako bi se na prvi pogled moglo zaključiti da veća brzina vjetra znači i da je donja granica gorivosti dalje od izvora. Ako se plin zapali u velikim količinama izračunato je da će na udaljenosti od 300 metara za 60 sekundi postati toliko vruće da će ljudi početi osjećati bol.

Terorizam tj. namjerno izazivanje prolijevanja i zapaljenja plina je trenutno najzanimljiviji kao mogući scenarij velike katastrofe. Amerika zbog toga ima strogo određena pravila za plov tankera punih LPG-a. Brzi brodovi prate i štite tanker prilikom uplovljavanja u terminal te prilikom istovara tereta. Prilikom plova tankeru se ne smiju približavati plovila na udaljenost manju od 450 metara sa svake strane, te 3,2 kilometra ispred i iza broda. Za prekršitelje su određene visoke kazne (čak do deset godina zatvora), ali to vjerojatno neće spriječiti teroriste samoubojice da se pokušaju zabiti u brod. Ako se terminal za ukapljeni plin izgradi u Hrvatskoj, morat će se zakonski regulirati i sigurnost plovidbe broda koji prevozi LNG. To će biti težak proces je trenutno niti Amerika nema u potpunosti definirane te zakone (npr. nije potpuno definirano što obalna straža treba učiniti ako neko plovilo uplovi u sigurnosnu zonu oko tankera), a dodatnu zabrinutost uvodi i činjenica da su se teroristi uspjeli čamcem zabiti u dobro čuvani vojni brod USS Cole.

Neki veći incidenti koji uključuju LNG, a dogodili su se u novije vrijeme:

  • 01.2004 – uređaj za pretvaranje vode u paru je eksplodirao i prouzročio još veću eksploziju plinskog oblaka u Alžiru. Eksplozija je uništila dio LNG postrojenja, a bilo je mrtvih i ranjenih i izvan postrojenja.
  • 07. 2004 – eksplodirao je cjevovod između Belgijske luke Zeebrugge i sjeverne Francuske, 23 žrtve.
  • 08. 2005 – 28 inčni podzemni cjevovod je eksplodirao u Nigeriji, rezultirajući požarom koji se proširio na 27 kvadratnih kilometara.

Izvor: www.izvorienergije.com